U današnje doba kažu da ako niste dovoljno informirani to je vaš problem – ne želite se informirati. Zaplovimo li bespućima interneta zasipat će nas vijesti, savjeti, informacije….. Tako je i sa informacijama o štednji, o osobnim financijama – samo treba postaviti prava pitanja i doći ćete do potrebnih savjeta o tome kako uštedjeti.

I čiji su savjeti najbolji?

Amerikanci su vrlo praktični ljudi – njihovi savjeti su konkretni; otkažite pretplate koje ne koristite – neku od kabelskih televizija, idite u veliku nabavu jednom mjesečno, ne odlazite van jesti, ponesite si od kuće gablece, užine ili marende…..

I sad si mislim…. kablovsku imam – jednu… ali s obzirom na trenutnu situaciju ne pada mi je na pamet otkazati, jer trebam malo odmoriti glavu.

 U Americi je normalno ići u nabavu jednom mjesečno pogotovo kad uzmemo u obzir da je velikoj većini najbliža trgovina udaljena možda 60 kilometara. Onda će sigurno kupiti i kruh pa ga smrznuti, jer tko će “skoknuti” po kruh u susjedni grad? Nama su trgovine posvuda…. možda takve velike kupovine štede novac, možda i ne…. Osobno jesam za to da se ide rjeđe u kupovinu – pisala sam o tome Kako nam planiranje obroka štedi novac?

Ne odlazim van jesti – mislim na restorane ili restorane brze prehrane – ne odlazim već dulje vremena, jer je taj “sport” prilično skup. Ne samo hrana, nakupi se – sokovi, možda neki desert, kava… tako da ću tu naviku ne-odlaska u restorane i zadržati. Mislim općenito da je kod nas odlazak u restorane većinom “rezerviran” za neke proslave (rođendane, godišnjice, diplome….) pa neka tako i ostane.

Pakiranje užine od kuće – može, ali i to što ponesemo moramo valjda negdje kupiti i platiti. Tu treba staviti na papir koliko trošimo na jelo van kuće pa da vidimo koliko nam se to isplati. Mi imamo tu sreću da kod nas prosječan sendvič ili pecivo ne koštaju bogatstvo – pa za razliku od Amerikanaca ne moramo odlaziti u lance brze prehrane. No, ako je panika s novcem, možda nije loše primijeniti i ovaj savjet, tj. složiti si užinu kod kuće, barem kroz neko određeno “krizno” razdoblje ili nekoliko dana u tjednu.

Ili da pogledamo malo bliže – Nijemce….

Oni su poslovično štedljiv narod. Za vrijeme posljednje veće krize jedan se trgovački lanac elektronike reklamirao sa sloganom “Geiz ist geil!” – što bi u slobodnom prijevodu značilo “Škrtost je super!”.

Jesmo li mi tako ekstremno štedljivi? Kad idemo na kavu, plaća li svatko svoj račun? Ili je to Nizozemski princip? 🙂

Nijemcima treba svakako skinuti kapu u puno stvari – izuzetno vrijedan, discipliniran narod, razmišljaju kako uštedjeti prilikom kupovine – popust na izložbene primjerke, jeftinija hrana u supermarketima pred kraj radnog vremena (postoji to i kod nas – raspitajte se malo!) i ono što Nijemci rado gledaju je “Preis-Leistungsverhaltnis” – Odnos cijene i kvalitete, tj. da ste zadovoljni s onim što ste kupili i cijenom koju ste platili za taj proizvod.

I dok tako razmišljam što ne mogu raditi i kako ne mogu štedjeti, ponovno zbrajam troškove za ovaj mjesec….rate za godišnji, trošak izgubljenih dioptrijskih naočala…. a ništa, počinjem sa “shelfcooking-om” , tj. kuhanjem s onim što imam doma, bacit ću se na “spending freeze” (izazov ne-trošenja) barem u sljedećih 30-dana i sve što treba….samo da uštedim 🙂 .

Koji su vama najbolji savjeti za štednju?

Ako vam se sviđaju sadržaji na mom blogu, priključite se e-mail listi za motivaciju i ideje o štednji.

Hvala!