Nije lako!
Nikome!
Niti potrošačima, niti prodavateljima, niti bankama, niti vlasnicima ugostiteljskih objekata..jednostavno nikome!
Plaćam račun u dućanu i kaže prodavačica “Dvanaest Eura i dvadeset centi!”. Zbunjeno gledam nju, gledam polupraznu vrećicu, pokušavam prebrojati eure u novčaniku…S jedne strane ne zvuči mi puno, ali opet s čim usporediti…
Imate li i vi takvih problema ili vam je ovaj prelazak na euro ništa posebno? Preračunavate li još u glavi svaki iznos u eurima u sada već nepostojeću valutu kune. Kunu koju smo koristili gotovo 30 godina.
I sada kad čujem da će “povučene” kune usitniti i koristiti kao građevinski materijal uhvati me neki čudan osjećaj – neka nostalgija. I sjetim se njemačkog filma “Goodbye Lenin” koji tematizira nestanak jedne države – koji razumijemo mi koji smo rođeni i živjeli u državama kojih više nema, koji smo koristili valute koje više ne postoje.
“Sjela tugica!” prokomentirala je meni bliska osoba nakon što je primila prvu plaću u eurima. Koliko nas će to pomisliti kad stignu plaće ili mirovine u eurima. I kako se sad nositi sa svim tim promjenama i s našim “tugicama”?
Predlažem da si damo vremena da se priviknemo na novonastalu situaciju. Ne treba odustati od planiranja troškova, jer život ide dalje.
Moram priznati da se i sama još borim s planiranjem troškova, jer su mi u glavi još uvijek kune. Koliko smo trošili za hranu, kolike su nam bile režije, koliko sam odvajala za štednju.
I sad mislim…umjesto da svaki put preračunavam, pokušat ću se koncentrirat na postotke, jer 15% od prihoda je uvijek isto radilo se o kunama ili eurima.
Zašto sam napisala da je sitno još bitnije? Nekako smo imali naviku ignorirati ili uopće ne doživljavati iznose od 1, 2 ili 5 lipa. Ali jedan cent nije jedna lipa, tako da ćemo morati, htjeli-ne-htjeli, promijeniti i način razmišljanja, jer s obzirom da smo već u startu “izgubili” poneku decimalu, ne želimo nastavljati s gubicima.
Nadam se da vas ovaj post neće deprimirati, nije mi to bila namjera. Svi se moramo prilagoditi na promjenu, ali zadržimo dobru naviku razmišljanja o troškovima, naviku štednje, jer imam osjećaj da će nam svima trebati.