Veljača je obično mjesec u kojem se piše ili o poreznim prijavama ili o Valentinovu.

Što se tiče poreznih prijava – njima se mogu veseliti mlađi od 30 godina, jer još uvijek im država vraća doprinose koje je za njih uplatio poslodavac u prethodnoj godini. Tako npr. za 2021. godinu onima koji su rođeni nakon 1996. vraća se čak 100% uplaćenih doprinosa, dok godišta 1991. do 1995. dobivaju povrat u iznosu od 50% uplaćenih doprinosa. I za to ne treba čak niti podnositi poreznu prijavu, jer to spada u Posebni porezni postupak. To znači da će Porezna uprava sama ” temeljem prikupljenih podataka u tijeku poreznog razdoblja, izvršiti godišnji obračun i poreznim obveznicima dostaviti privremeno porezno rješenje s utvrđenim porezom za uplatu ili za povrat.” Mislim, samo da podsjetim na porezne prijave, a sigurna sam da možete više o tome naći, npr. ovdje https://www.porezna-uprava.hr/Dokumenti%20vijesti/OBAVIJEST%20POREZNA%20PRIJAVA%202015%20%20(INTERNET)%20(2).pdf.

Što se tiče Valentinova, kako ga obilježiti, a ne potrošiti previše naravno 😉 pisala sam prošle godine pa ako vas zanima slobodno pogledajte ovdje 5 povoljnih ideja za Valentinovo

Ne, danas sam odlučila opet malo pisati o štednji. Jer za slučaj da niste primijetili štednja i štedimo se nekako provlače kroz čitav moj blog 😉.

Možda ste se pitali što radite pogrešno kad se radi o štednji, tj. zašto ne uspijevate uštedjeti, pa da vidimo neke moguće uzroke;

1. Štedite ono što “ostane” – kad dobijete plaću na što je prvo rasporedite? Pretpostavljam na režije, prijevoz, kredite i sl… I onda trošite na tekuće potrebe i kažete sebi: “ono što ne potrošim na kraju mjeseca stavljam na štednju!” I gle čuda – obično krajem mjeseca ništa ne ostane. Radila sam i ja isto, bez brige. Onda mi je odjednom “sinulo” da moram štednju uračunati u trošak. Kad napravim budžet za mjesec, ubacim i iznos koji mislim uštedjeti i naravno provjerim imam li dovoljno. Ako ne, jednostavno smanjim iznos za štednju, ali u svakom slučaju ne odustajem. Jednom kad stvorite naviku da od svakog iznosa koji primite odvojite na štednju barem 5% ili 10% vaš će štedni račun početi rasti.
2. Ponekad trošite impulzivno – možda niti niste svjesni da imate problem s impulzivnim kupovinama, ali novac potrošite na možda i ne tako bitne stvari i onda ne ostane ništa za štednju. Ne znate koji su vaši “okidači” za trošenje; emocije kao što su strah, dosada, tuga, društvo ljudi koji vole kupovati, pa im se rado pridružite. Pisala sam o tom problemu ovdje Kako kontrolirati emocionalnu potrošnju? pa možete pogledati kako si pomoći ako mislite da treba. Netko ne voli kupovati, ali za sve nas ostale dobro je držati svoj “nagon” za trošenjem pod kontrolom 😉 .
3. Zaboravljate na male iznose – pretpostavljam da većina nas vodi računa o velikim iznosima – npr. o kupovini novog automobila ili nekog skupljeg ulaganja u kuću. Često nas “sabotiraju” upravo mali troškovi, tj. jeftinije kupovine. Desetak, dvadesetak kuna svaki dan i ako se zbroji kroz mjesec dana dođemo do pristojnog iznosa koji bi bilo dobro staviti na štednju. Da se to ne bi dogodilo, imam dva prijedloga – pokušajte voditi evidenciju tih sitnijih troškova kroz mjeseca dana (npr. kava, pecivo, kozmetika i sl.) da vidite koliko ste zapravo potrošili. Drugi prijedlog je da pokušate takve manje iznose štedjeti – za to imam hrpu Izazova štednje koje možete pronaći u Besplatni alati – Free printables.

Dakle da rezimiramo; Da bi bili uspješni u štednji trebate biti uporni i redovito od svakog primljenog iznosa dio stavljati na štednju, ne potrošiti sve i razmišljati i o načinu kako sačuvati vrijednost ušteđenog novca. Ali o tome u nekom od sljedećih postova.

Toliko od mene danas – samo hrabro i štedno!

Ako želite dobivati obavijesti o novim objavama/postovima, možete se pridružiti mojoj e-mail listi.