Dragi moji i drage moje.. ušli smo u Novu godinu! I planirala sam novi post već ranije, ali eto opet nas je streslo i …. potreslo.

Prvi veliki potres izbacio je mene i mnoge Zagrepčane iz kreveta, a ovaj još mnogo jači izbacio je iz kreveta i domova mnoge stanovnike Petrinje i Siska.

Osjetili smo ga i mi.. Ironično za vrijeme ovog potresa bila sam u banci zajedno s mužem.

Kad je završio potres, prvo što sam napravila posegnula za telefonom da nazovem svoje najvažnije osobe u životu da vidim jesu li svi dobro… U takvim trenucima instinktivno znate što vam je najvažnije…. I kad sam izašla vam, još u šoku, vidjela gotovo čitav grad na ulicama – zabrana radi korone više nije vrijedila… svi su izašli vam da se utješe, da se vide, da podjele brigu.

Obično se kaže zajedno smo jači… ali protiv prirode čovjek se osjeća malen i slabašan. Pa smo barem tu jedni za druge – skupa smo….

Nažalost, u ovom potresu bilo je i više poginulih.

A slike koje su putem medija dolazile iz Petrinje preko medija nije bilo lako vidjeti.

No odmah isti dan, drugi dan, ljudi su se spontano organizirali i krenuli – prema pogođenim mjestima.

Noseći hranu, deke, vreće za spavanje….. i krenulo je darivanje, skupljanje donacija na sve strane.

I sad mislite što ovaj članak radi na blogu štedimo? I doniranje ima veze s novcem. Tko ima može dati, može pomoći…. a mi Hrvati smo takvi da pomažemo i kad nemamo i kad nama treba, jer razumijemo, jer smo prošli puno toga u ne tako davnoj prošlosti.

A da ovaj post ne bi bio samo poziv da svoje vjerojatno teško zarađene novce date bilo kome – razmislite hoće li i kako doći do onih kojima zaista treba pomoć? Navodno je jedan poznatiji poduzetnik osobno došao u Petrinju i dijelio pogođenima gotovinu na ruke – htio se vjerojatno uvjeriti da pomoć daje kome treba.

Naravno da ne možemo svi osobno hodati po razrušenim selima i tražiti ljude…. ali razmislite prije nego uplatite u državni fond za pomoć pogođenima u potresu.

Samo jedna crtica iz nedavnog zagrebačkog potresa – koliko je novca stiglo u državni proračun, koliko iz Europskih sredstava, koliko su uplatile susjedne države – a koliko su zaista dobili pogođeni potresom. Mnogo nas nije dobilo ništa osim par dasaka i crijepova….. Neki su dobili za bojlere – da li sve ili dio ne znam…. Uglavnom pitam se gdje su nestali novci? A pitaju se i mnogi zagrepčani koji još nisu uspjeli sanirati svoje štete, a sad su im nastale još i dodatne.

Kad završi ovaj šok, hoćemo li zaboraviti na ljude bez domova? Ne dajmo da se to dogodi!

Ako ne možete sada, možete pomoći i kasnije, jer trebat će vremena da se popravi ova šteta i da se ljudima vrati nada i vjera.

Hvala svim volonterima, svim vatrogascima, vojsci, liječnicima i bolničarima, Bad Blue Boysima, Torcidi i svima vama koji ste ne brinući za vlastitu sigurnost odjurili pomoći kad je pomoć zatrebala.