Svi mi imamo u svom životu dobre i loše faze što se tiče naših osobnih financija i načina na koji upravljamo novcem.

Odrasla sam u obitelji gdje novac nije bio problem jer novaca nije niti bilo 🙂 .

Ma šalim se, bilo ga je nešto – odgajala nas je samohrana majka, još nije bilo načina da se “utjera” naplata alimentacije, pa smo se nekako krpale majka, sestra i ja. Rano sam počela tražiti neke honorarne poslove, raditi preko ljeta da bih si priuštila neke stvari koje sam željela, a za koje nije bilo novaca u kućnom budžetu.

Fast forward – sestra i ja smo završile fakultete našle smo i za hrvatske prilike dobro plaćene poslove i sad bi tu trebala krenuti krivulja prema gore. Ali, kako se život događa, dogodio se i nama i prilično nas financijski opalio. Da mi je barem netko tada rekao da uvijek treba imati crni fond, ali eto nije.

Uglavnom, na mom radnom mjestu oko mene starije i iskusnije kolegice pune savjeta – neke od tih savjeta sam poslušala i upala u još veće probleme, da ne kažem dugove.

Ti si to sa svojom plaćom možeš priuštiti – to je naravno savjet od nekoga tko je imao manju plaću od mene. Nakon tog savjeta ušla sam u neke troškove koji mi zapravo nisu trebali. Dala sam ovaj mali uvid u svoju obiteljsku situaciju najviše zbog toga da vidite da možda nisam nužno rastrošna (makar se moj muž s tim vjerojatno ne bi složio 🙂 ). Kad slušate savjete, uvijek pogledajte i od koga dolaze. Možda osoba koja vam ih daje ima bolju situaciju financijsku situaciju od vas – jer nije uvijek samo visina plaće pokazatelj osobnog bogatstva. Bitno je i kako upravljamo tom plaćom. Koliko smo u stanju staviti na stranu nakon što odradimo obveze kao što su plaćanje računa i naravno briga za hranu i prijevoz. Danas, ako si nešto želim priuštiti i ako je to nešto skuplje, pokušam uštedjeti za to, a mnogo puta tijekom te štednje shvatim da mi taj neki predmet i nije toliko neophodan.

Pa možeš to uzeti na rate! – ovaj savjet još i dan danas često čujem, pogotovo kad se nekome požalim kako je nešto skupo. Mi smo Hrvati valjda rekorderi što se tiče kupovine na rate. Odnedavno nas i u trgovinama s hranom pitaju – odjednom ili na rate? Znači hranu pojedete u roku nekoliko dana, a otplaćujete još sljedećih šest mjeseci? No, ali nisam niti ja bila imuna na te famozne rate. Ne tako davno dogodilo mi se da je zbroj mojih kupovina na rate bio veći od rate kredita za auto i gotovinskog kredita zajedno. Užas! I onda sam zaključila da mi to zaista ne treba. Ako nešto ne mogu kupiti i platiti odjednom – ne kupujem. As simple as that!

Naporno radiš, zaslužilo/la si to! – da… i to često znam čuti. Svi mi zaslužujemo puno toga, ali prije svega zaslužujemo mir i sigurnost. A to nam neće doći nakon kupovine još jednog para tenisica ili ne-znam-koje-po-redu-iste plave majice. Naš odnos s novcem i trošenjem zna često biti isprepleten s emocijama – pisala sam o tome i u postu Kako kontrolirati emocionalnu potrošnju? Ali ako ste nezadovoljni, kupnja i trošenje vaših teškog zarađenih novaca neće vas utješiti na duge staze, a može vam donijeti nove probleme.

Nemaš do plaće – evo ti adresa payday lendera! – ili da prevedem na hrvatski – evo ti, zaduži se kod nekoga tko će ti računati mjesečnu kamatu od dvadeset posto i ako ne platiš dug na vrijeme, pozvoniti doma i prijetiti tebi i tvojoj obitelji. Sva sreća, ovaj savjet nisam nikad poslušala, iako sam ga dobila. Ako ste baš u panici, daleko je plaća, a vi nemate za osnovne stvari u životu, radije se obratite nekome koga znate; članu obitelji, prijatelju ili slično. I kad budete u mogućnosti vratite dug – jer nisu oni našli novac na cesti kao ni vi.

I još nešto – razmislite o tome tko je odgovoran za loše odluke – onaj koji daje loše ili grozne financijske savjete?

Nitko me nije s pištoljem tjerao da poslušam loše savjete.

Naravno, tu ne kažem da su sve životne situacije iste – vi najbolje znate kakva je vaša, ali uvijek razmislite, odvagnite, jer na kraju krajeva vi ćete snositi posljedice svojih odluka.

Pročitajte i post Što je “Money Mindset” i može li se na njemu “poraditi”?