U svojim 30-ima sam prvi put pročitala knjigu Roberta Kiyosakija “Bogati otac, siromašni otac” i zamislila se nad svojim financijama.

U to vrijeme muž je konačno dobio bolje plaćen posao i stvari su kretale u dobrom smjeru. Započela sam s dobrovoljnom mirovinskom štednjom (3. stup), otvorila stambenu štednju za moje dečke – tada se ušteđeni novac mogao podići i u druge svrhe, ne nužno za uređenje stana. Troškovi za djecu su rasli, tako da smo morali planirati i izlete, maturalce i njihov vozački. Naravno da smo otvorili i dječju štednju – jer je jedna banka u to vrijeme nudila super kamate.

I eto, da sam nastavila istim tempom štednje do sada sam već trebala biti milijunašica.

Ali naravno da nisam.

Život se počeo događati – prvo neki zdravstveni problemi, koji su me na određeno vrijeme udaljili od posla i od normalnih primanja. Onda problemi s roditeljima, kojima je trebalo riješiti neke financijske poteškoće.

Pa smo morali nabaviti novi auto, pa urediti dečkima sobu jer su krenuli u školu, uvesti plinsko grijanje …..

O hitnom fondu u to vrijeme nismo niti razmišljali i to nas je koštalo.

Kredit za auto, kupovina gotovo svega na rate – likvidnost se polako ali sigurno smanjivala, a stopa zaduženosti rasla.

Zašto sam podijelila ove prilično osobne informacije? Pa, da vidite da su 30 godine prilično zahtjevne za sve nas, nisam niti ja bila iznimka.

Da ne ispadne da su 30-te najgore doba vašeg života, ima tu puno lijepih trenutaka.

Prije svega, još ste uvijek mladi i pred vama je još puno vremena za sve – za život, za štednju, za izgradnju bogatstva.

Ako u dvadesetima niste započeli sa štednjom, počnite sada, jer životni troškovi se vjerojatno neće smanjivati, šanse su da će samo rasti.

Što bi bilo važno u ovoj dobi što se tiče stvaranja bogatstva;

1. Svakako imajte hitni fond i po mogućnosti ga povećajte. Već sam pisala o tome pa da se ne ponavljam pogledajte post Kako napraviti hitni ili crni fond? On vam je zaštita od svih nepredviđenih situacija u životu, za koje nije pitanje hoće li ih biti nego kada će nastupiti. I zapamtite, taj novac nije za ulaganje, nije za riskiranje, to je novac do kojeg trebate moći doći u svakom trenutku.
2. Bez obzira na gore navedeno, vi imate dovoljno vremena i za investiranje. Jer vjerojatno ste već utvrdili da od oročene štednje nema kruha 🙂 . Investiranje je kompleksna tema i o tome ću pisati detaljnije u nekim drugim postovima, ali svakako se možete informirati i na internetu – o ulaganju vani i kod nas. Zasada ću samo reći da ne nasjednete na razne reklame koje vam obećaju da će se vaš novac udvostručiti preko noći. Ulaganje je prije svega nešto za što treba vrijeme – a vremena vi, vjerovali ili ne, imate dovoljno. Samo pomislite koliko još trebate raditi do mirovine.
3. U 30-ima razmišljate o rješavanju nekih većih problema – možda čak i stambenog pitanja. Kad se zadužujete za stan ili kuću dobro razmislite. Koliko se zapravo smijete zadužiti, a da ne postanete nelikvidni? Neka generalna preporuka bila bi 25% vaših primanja i da pokušate otplatiti kuću/stan za 15 godina. Možda vam se čini da je ovaj savjet glup ili neprimjenjiv za vašu situaciju. Ja vam samo želim skrenuti pažnju da se život nastavlja i nakon što dignete stambeni ili neki drugi kredit.

Ima još hrpa stvari o kojima se može razmišljati u tridesetima – kao neko životno osiguranje, možda povećanje prihoda ili dodatni posao, ali ne želim da vas zaboli glava od tolikih informacija :).

Uživajte u svojim godinama, štedite, naučite se upravljati svojim financijama i život će biti super.