Možda ste se malo umorili od čitanja o tome kako štedjeti i samo štedjeti. Odlučila sam zato malo pisati o drugoj temi vezanoj uz novac – o trošenju i to trošenju koje nam neće uzrokovati grižnju savjesti niti glavobolje. Postoji li takvo što uopće? 

Lakše je trošiti novac na druge nego na sebe

Ovo je nešto što svaki roditelj, pa i djeda i baka jako dobro znaju – i kad sebi zbog štedljivosti ne želimo priuštiti neku novu stvar, nije nam problem odvojiti određeni, ponekad i poveći, iznos na novu igračku, gadget ili komad odjeće za naše dijete, nećaka, unuka. I ne samo naše dijete. Koliko puta smo pozvani na proslave rođendana, na krstitke, proslavu diplome, vjenčanja i koliko puta smo se istrošili na poklonima. Ali vrijedilo je – vidjeti iznenađene, vesele i zahvalne izraze na licima onih koji su primili poklon. Jer ako malo bolje razmislite, naše zadovoljstvo u životu proizlazi iz odnosa s drugima.

Može se trošiti i na iskustva, a ne samo stvari

Nakon što sam izgubila/polomila nekoliko stvari koje sam dobila od njega za razne prilike (rođendane, godišnjice i dr.) moj muž je rezignirano utvrdio “Ti ne voliš stvari!”. Koliko god me to razljutilo u tom trenutku, malo bolje sam razmislila i zaključila da vjerojatno ima nešto u tome što je rekao.

Ugodan izlazak i druženje s prijateljima na kavi nešto je o čemu razmišljam, putovanje s prijateljicama do Graza i natrag nešto je što prepričavam i tako proživljavam uvijek iznova. Iskustva su ono što čine naš život, a moja je životna filozofija da svoj život ispunim iskustvima raznih vrsta, ugodnim i neugodnima, jer to je nešto čega se sjećamo i o čemu uvijek možemo pričati drugima. Što je još bolje, iskustva u pravilu uključuju i druge ljude, a prepričavanjem iskustva izgledaju još i bolja nego što su bila u originalu. 🙂

Bolje je kupovati s odgodom

 Ovdje ne mislim na odgodu plaćanja, nego na odgodu same kupnje dok ne skupimo dovoljno novaca. To bi također značilo i izbjegavanje impulzivne kupnje – po principu vidim, svidi mi se, kupim na kartice i rate iako nemam novaca. Odgađanje potrošnje ne treba uvijek smatrati teškim radom. Štedimo li recimo za novi trosjed, zamišljamo taj novi trosjed, kako ćemo uživati u njemu i riješiti se starog koji nam sada nagrđuje dnevni boravak. Štedimo za godišnji odmor ili putovanje na neku novu destinaciju; istražujemo po internetu iskustva drugih putnika, razmišljamo što vrijedi posjetiti, gdje ćemo odsjesti – dakle unaprijed se veselimo godišnjem ili putovanju.

Zaključak: Bit štednje i odricanja je između ostalog imati dovoljno novaca za ono što nam treba, a ponekad i za ono što želimo. Ima li što ljepše nego ne brinuti o tome imamo li dovoljno novaca za trošenje na stvari koje nas vesele i koje možemo podijeliti i sa nama bliskim ljudima. Naravno kako bismo došli do te faze, treba osvijestiti trošenje i razviti neke nove navike kojima ćemo osigurati da uspješno zavladamo svojim novcem.

Pogledajte i post Kako kontrolirati emocionalnu potrošnju?