Nakon nekoliko tjedana srela sam se s frendicom i dok razmjenjujemo iskustva i pričamo kako se nosimo s trenutnom situacijom kaže ona meni “Ja sam ti totalno promijenila shopping rutinu – sad idem u kupovinu namirnica jednom tjedno i što sam kupila- kupila“

Jeste li i vi promijenili shopping navike tijekom karantene?

Neki možda i jesu samo zbog činjenice da je skoro sve bilo zatvoreno osim apoteka i dućana s osnovnim namirnicama. No, “otkrili” smo online kupovanje. Moglo se naručiti sve – od povrća s obližnjih OPG-ova do odjeće iz online trgovina.

Od svih trgovina i lanaca trgovina samo Konzum ima stvarnu on-line prodaju (ovo nije sponzorirao Konzum – niti ne znaju da postojim 🙂 ). Iako inače koristim tu mogućnost, za vrijeme ove krize nisam uspjela niti jednom iskoristiti online narudžbu; prvo je panika ispraznila trgovine pa nije bilo namirnica za naručiti, a kada su se konačno pojavile, nikako nije bilo slobodnog termina za dostavu.

Čula sam glasine da se termin za dostavu može “uloviti” iza ponoći – kad nije toliko ljudi online – ali ta je informacija ostala neprovjerena.

Dobra je vijest bila da su se aktivirali neki proizvođači i trgovine koje možda inače ne vrše dostavu; pa su se tako meso i suhomesnati proizvodi mogli naručiti direktno iz PIK-a (kod narudžbe iznad 300,00 kn čak je i dostava bila besplatna), slatkiši direktno iz KRAŠ-a itd. Neki OPG-ovi su prepoznali situaciju, pa su organizirali dostavu svojih proizvoda.

A kako smo kupovali u stvarnim a ne virtualnim trgovinama tijekom karantene?

• Rjeđe smo išli u kupovinu

Prvi razlog je što su redovi ispred dućana bili kilometarski, u trgovinu se trebalo doći pod punom opremom – zaštitna maska i rukavice. Kupovati s takvom opremom ne samo da je vruće, nego je i vrlo nespretno (prodavači vas jedva razumiju kroz masku, rukavice otežavaju rukovanje stvarima i sl.). Nakon što ste se probili u samu trgovinu i tu je bilo raznih izazova – vi ste možda htjeli držati svoj razmak od 2 metra od svakog kupca, ali neki kupci su se baš htjeli približiti vama, pa je i samo prolaženje kroz police predstavljalo izazov. U takvim uvjetima odlazak u trgovinu i jednom tjednu bio bi dovoljan.

• U kupovinu smo išli s popisom namirnica

Neki mrze popise, ali svi obavezno zaboravimo jednu ili dvije stvari koje nam trebaju ako nemamo taj slavni popis. I zbog svega što sam opisala u prethodnom odlomku, u slučaju da ste zaboravili, npr. šećer, sumnjam da bi se tako brzo ponovno uputili u trgovinu. Zato je popis bio Alfa i Omega kupovine!

• Kupovali smo osnovne namirnice

U situaciji kad niste sigurni hoćete li sutra još imati posao ili će vaš poslodavac bez neke najave jednostavno uvesti minimalce, morali ste se koncentrirati na osnovno u životu. Tako da je većina kupovine bila ograničena na osnovne prehrambene namirnice i osnovna sredstva za higijenu.

• Kupovina se obavljala izuzetno brzo

Kada je pred dućanom red od kilometra i kad ulazak sljedećeg kupca u trgovinu ovisi o brzini kojom ćemo mi izaći iz trgovine naravno da smo se ubrzali. Tako nije bilo vremena za razgledavanje, razmišljanje, kombiniranje, već se uglavnom kupovalo po principu „uzmi, plati, nosi!“. To je vrlo korisno za štednju jer u žurbi vjerojatno niste stigli ubaciti nešto što niste planirali u košaru, već ste se koncentrirali na bitno.

I dok ste na takav način kupovali jeste li uspjeli nešto uštedjeti?

Ja u svakom slučaju jesam. Makar je ponekad hladnjak izgledao praznije nego inače, nitko nije umro od gladi. Evo nas nakon osam tjedana karantene živi smo i zdravi.

I što bi sad bio zaključak?

Trebalo bi nastaviti s ovim trendom jer očito funkcionira. A možemo li nastaviti tako i najvažnije pitanje – hoćemo li?

Kad uzmete u obzir da prosječno hrvatsko domaćinstvo troši na prehranu cca. 30% svojih prihoda, ne bi bilo loše razmisliti o promjeni. Tu leže ogromni potencijali za uštedu.

Osvijestite svoju potrošnju, pronađite prostor za uštede i postanite „Pun ko brod“!